D.Visnjik-Tim Admin
Broj postova : 435 Join date : 03.11.2011
| Naslov: HKD NPREDAK: Pokladno sijelo na Plehanu sri oľu 05, 2014 7:03 pm | |
| Jučer je, u ogranizaciji Hrvatskog kulturnog društva Napredak Derventa, održano tradicionalno pokladno sijelo na Plehanu. Na slavlju, koje je započelo u tri sata popodne, sudjelovalo je oko dvjesto i pedeset posjetilaca iz svih dijelova derventske, dobojske i brodske općine, a mnogi su doputovali iz prijeka, preko Save.
Na platou ispred samostana kuhalo se vino, pomalo pijuckalo, razgovaralo uz veselu glazbu sa zvučnika, a onda i zaigralo šareno pokladno kolo i to dugo, dugo dok noge nisu zaboljele, pogotovo one što nisu vični igranju. Pred sam ples u dvorište se, očekivano, dokoturao traktor obitelji Filipović iz Modrana, ovaj put preuređen u obiteljsku farmu svinja. Iz prikolice preuređene u svinjac, niz ljestvce su pohrlile vani male gude i gudani, a bilo je i pjevčića i kokica, ali i onih koji su ih sa štapomu u ruci čuvali. Svi su se uredno fotografirali za uspomenu na ove poklade i zahvalnost obiteljskom koreografu koji svake godine smisli novu foru, a onda svi prijanu nekoliko dana na posao da to srede, sakuju, ulijepe i sašiju. I bude uvijek lijepo, za pamćenje...
Kad je ponestalo kuhanoga vina i ne baš tako mlade noge počele popuštati od stajanja u dvorišu, svi gosti su pošli u prizemlje novogradnje Muzeja i galerije, gdje su ih čekali pripravljeni stolovi, a dvorana je prigodno bila ukrašena koječime što uz ovakve prigode ide.
Brižne domaćice već su bile po stolovima postavile tanjure i zdjele s vrućim čobancem, koji je zgotovila uigrana ekipa Napretkovih volontera, uglavnom lovaca i bivših vojnika, koji su se u tome godinama vježbali te nije bilo mogućnosti promašaja, da neko kaže: čobanac nije bio dobar. Svi su slasno kusali i grickali pitu, koja je služena kao prilog, a za desert su stopanjice donijele šećerom napudrane svježe krofne, oko kojih su se mučile još od devet sati ujutro. Ovaj put su ih namjerno ispekle petstotinjak, manje nego prošle godine, da ih ne ostaje puno, ali opet ih je preostalo, jer se ni uz najbolji trud nije tako lako moglo pojesti sve što je ponuđeno.
U dvorani se čavrljalo, mudrovalo, možda koga i ogovaralo, a neki su pošteno, iz sveg grla, pjevali one svoje starinske pjesme, da je bilo milina čuti.
Kad je ponestalo priče i pjesme, noge su, željne počinka, same krenule prema kućama, da se preko noći sebi može doći i sutra se zdrave pameti posuti pepelom, zapostiti i tako dostojanstveno započeti korizmu.
Feniks.info | |
|