Narodna nošnja iz našeg kraja

Admin Broj postova : 435 Join date : 03.11.2011

Bukovčanke u narodnoj nošnji iz 60-tih godina

Narodna Nošnja u Bosanskoj Posavini
Bosanska Posavina je u ovom tekstu podijeljenja u dva područja. S jedne strane je područje između Brčkog, Gradačca, Modriče i Bos. Šamca gdje se narod razlikuje medju „gornjacima“ i „pravim posavcima“. Sa druge strane nalazi se područje između Doboja, Dervente, Bos. Broda i Odžaka. Naseljenike tog područja se dijele u „brđane“ i opet „prave posavce“.

Područje između Brčkog, Gradačca, Modriče i Bos. Šamca
Nošnja cijelog ovog kraja po svome tipu pripada panonskoj narodnoj nošnji, sa nekim varijantama koje joj daju lokalno obilježje. Narodna nošnja ovog dijela Bosne vrlo je raznovrsna i interesantna.Ono što sve ove nošnje čini jednim tipom jesu izvjesni dijelovi nošnje istog kroja ili oblika. Tu prije svega treba spomenuti široke „rozane“ ženske košulje i dijagonalnotkane pregače, a kod muškaraca također vrlo široke košulje koje prelaze preko gaća.

Svadba od Andrije i Jele Marić 1964 godina

Područje između Doboja, Dervente, Bos. Broda i Odžaka
Nošnja Hrvata u cijelom ovom kraju vrlo je slična i na desnoj strani rijeke Bosne, ali ima izvjesne elemente koje je odvajaju kao posebnu varijantu. Ti su elementi vidjljivi naročito na muškim i ženskim košuljama, gaćama i ručnicima. U ovom dijelu, posebno oko Dervente i Bos. Broda, karakteristično je bojenje košulja i gaća u plavilu za rublje ili u zelenoj galici, tako da košulje imaju uglavnom plavu ili zelenkastu boju.

Slika iz davnih 50-tih godina

Ženska nošnja
Svakodnevna košulja šiva se obično od čistog lanenog platna. Svečanije košulje su bile od pamuka koji se može protkati svilom. Košulje imaju dosta ukrasa i veze osobito kod djevojaka i mladih žena. Šare na košulji nalaze se uz rub rukava, na kragni i prsima te po dnu košulje. Na rubovima košulje i rukava rade se čipke od pamučnog konca. Kroj košulja isti je kao kod Posavki s desne strane rijeke Bosne.
Preko košulje se opasuje pregača od vune u boji tkana dijagonalno, a može se tkati i na uzdužne pruge. Pri dnu se pregača šara obićno vunicom raznih boja,najviše crvenom bojom.Ženska tkanica je uska, svjetlijih boja, najviše crvene i bijele. Preko košulje oblači se „čerma“ (prsluk) od crnog sukna bez ukrasa i veza.
Na nogama su se nosile čarape od raznobojne vune sa šarama. Obuća se sastojala od opanaka raznog oblika.
Nošnja na glavi je različita kod djevojaka i žena. Mlade djevojke nose krpicu s velikom kiticom od crvene svile. Nošnja na glavi kod udanih žena je složenija od djevojačke. Žene dijele kosu po sredini, koju upletu u dvije pletenice koje se omotaju oko glave. Ispod pletenica se stavi tanki kotur od platna preko kojeg se stavlja „krpa“. Krpa se tka u vidu dugog ručnika od pamuka istom tehnikom kao i košulja.

Marijan Leko u narodnoj nošnji

Muška nošnja
Košulja je isto kao i ženska od plavljenog platna. Nešto je kraća od ženske, rozana oko vrata i u struku. Vez se nalazi na dnu košulje, oko vrata i na rukavima.
Muške gaće su od istog platna kao i košulje, bogato ukrašenih nogavica. Nogavice su duge i uske s manjim turom.
Oko pasa se opasuje široka tkanica od raznobojne vune, koja na oba kraja ima duge rese s okruglim vunenim kiticama. Ovakve tkanice nosili su većinom momci, dok su kod starijih bile bez kitica.
Preko košulje oblačila se čerma (prsluk). Čerma je kratki gunić od valjanog sukna bez rukava.
Čarape i opanci bili su kao i kod žena.Preko ramena momci su prebacivali šarene torbe tkane od vune, bogato ukrašene i potkićene resama.

Višnjičanke slikane negdje 1930 godine